webtamburica23

Pokidob, da narodna kultura broji med najvažnije faktore u kulturnom žitku gradišćanskih Hrvatov, se ona i od samoga početka na našoj školi prakticira. Tako je nastalo posredovanje narodne kulture na našoj školi važan dio i ča posebnoga, ča je jedinstveno u cijelom Gradišću.

Mimo toga se nudi školarom i mogućnost predočiti još bliže hrvatski jezik. Školarom hrvatskim materinskim jezikom se na ov način zadubi hrvatski jezik, a kod ostalih školarov se posreduje jezik na jedan drugi način.

Jur u početni ljeti Glavne škole Veliki Borištof je došlo do upeljanja podučavanja igranja tamburic. Med ondašnjimi učielji je bio i Mirko Berlaković, oduševljen tamburaš, ki je pridobio ondašnjega direktora Feliksa Vanšića, da se zapelja u školi neobavezna vježba „tamburicanje“.

Tamburaški školski orkestar je vrijeda nastao u cijelom kotaru poznat i je sudjelivao pri svi muzikalni školski priredba, kao npr. pri kotarskom i zemaljskom pjevanju mladine, i kod svakoga pohoda škole su se pozdravili gosti tamburanjem.

Tamburanje školari jako rado primu. Podučavanje se održava u dvi grupa: početniki i školski orkestar. Školski orkestar se je u svoji početki sastavljao od 15 do 25 školarov. Kad je nastao broj školarov manji se je veličina orkestra smanjila na 10 – 12 školarov, ča se je i moglo do danas držati.

Kad je 2001. ljeta prošao Mirko Berlaković u mirovinu je preuzeo podučavanje i peljanje školskoga tamburaškoga orkestra Rudi Berlaković.

U školskom ljetu 1974./75. je došla Jelka Perušić, oduševljena plesačica poznate narodne grupe „Kolo Slavuj“ na našu školu. Njoj se je ugodalo upeljati u našoj školi narodno plesanje kao neobaveznu vježbu. Kad je Jelka Perušić 2003. ljeta prošla u mirovinu, je preuzela Maria Mikač podučavanje narodnoga plesanja.

Plesačka grupa ima momentano prilično 25 školarov/-ic, ki su zadiljeni u dvi grupe. Kod početnikov (školari 1. razreda) se u prvom redu posreduje veselje na gibanju i plesu i vježbaju se prvi elementarni koraki narodnih plesov.

U grupi napredovanih (2. – 4. razred) uvježbavaju školari/-ice gradišćanskohrvatske plese i plese iz Hrvatske.

Naša grupa narodnih plesov ima u svojem programu šest različnih koreografijov, kimi kanimo doprinesti obdržavanju naše kulturne tradicije.

Narodne nošnje, ke školari nosu pri plesanju, takaj oduševu pak pridonesu i optično prikazivanju hrvatskoga narodnoga dobra.

Pokidob, da su narodni ples i tamburanje jedna cjelina, prati naš školski tamburaški orkestar plesače i plesačice pri svi njihovi nastupi.

U zadnji ljeti pokušavamo sklopiti most med tradicionalnimi narodnimi plesi i modernimi plesi i koreografijami. Skoro svako ljeto pozovemo učiteljicu za ples, ka uvježba sa školari moderne korake plesov i tako obnovi podučavanje novimi sadržaji i vridnosti.

Školski tamburaški orkestar i grupa narodnih plesov ne smi na nijednoj priredbi naše škole faliti, jer oni su znak naše škole. Pozitivno za seoske tamburaške i plesačke grupe je, da Dvojezična nova sridnja škola Veliki Borištof valja kao mjesto izobrazbe naraštaja. Mnogi školari i školarice, ki su se u školi naučili igrati tamburicu, odnosno narodno plesanje, se priključu kao aktivni člani svojim seoskim folklornim grupam, ke imamo u skoro svi naši seli iz kih dohadjaju naša dica.